Mogućnost da dojenče (dijete od 0-12 mjeseci), naizgled očito dobro i zdravo, iznenada prestane živjeti, poznata je još iz davnih vremena, ali prva definicija sindroma iznenadne dojenačke smrti (engl. Sudden Infant Death Syndrome - SIDS) je tek iz godine 1969. Definicija je bila reformulirana 1984. i ponovno nedavno 2004. kao ”iznenadna i neočekivana smrt djeteta mlađeg od godinu dana dok spava, čiji razlozi ostaju neobjašenjeni i nakon odgovarajuće istrage”. Ono što se zna sigurno jest da je SIDS u razvijenim zemljama važan uzrok smrti djece između 1. i 12. mjeseca. Incidencija varira od 0,7 do 1 na 1000 djece te dobi, 90% slučajeva javlja se prije 6. mjeseca s maksimumom između 2. i 4. mjeseca. U 60% slučajeva radi se o muškoj djeci. Najveći rizik je kod nedonoščadi i djece s malom porodnom težinom. Može se javiti danju i noću, bilo gdje, a uzroci nisu poznati sa sigurnošću. Očito se radi o ”multifaktorijelnom” sindromu koji je posljedica čimbenika koji su međusobno jako različiti.

Nova uputstva i preporuke

Istraživanja provedena u raznim državama (SAD, Francuska, Novi Zeland, Australija, Nizozemska, Velika Britanija) pokazala
su značajno, oko 50% ( u Francuskoj 60%) smanjenje broja slučajeva SIDS nakon što su objavljene i raširene nove preporuke roditeljima:

• spavati na leđima - smatra se najvažnijom mjerom da novorođenčad i dojenčad moraju uvijek ležati na leđima, nikad na trbuhu. Spavanje na boku nije sasvim sigurno i treba ga izbjegavati; madrac mora biti tvrd; tamo gdje dijete spava ne smije biti predmeta koji bi mogli gušiti: jastučića, perinica, čipkastih pokrivača, plišanih igračaka; plahta i pokrivač moraju biti dobro zategnuti ispod madraca, a djetetove nožice trebaju doticati kraj krevetića, da se ne bi dogodilo da dijete spuzne ispod pokrivača

• ne pušenju - izbjegavati pušenje u trudnoći i ne držati dijete u prostoriji u kojoj se puši kako ne bi bilo rizika pasivnog pušenja

• prava temperatura - okolna temperatura trebala bi biti ”termoneutralna” (18 - 20 °C), dakle takva da najmanje utječe na tjelesnu temperaturu djeteta; odjeća ne bi smjela biti preteška, da ne grije, a ako dijete ima povišenu temperaturu, bolje je pokrivati ga manje nego više

• ne krevetu – djeca do godine dana trebala bi spavati u kolijevci ili svom krevetiću u istoj sobi s roditeljima; ako je kolijevka uz mamin krevet, olakšava se kontakt majka-dijete i dojenje; novorođenčad i dojenčad ne bi smjela nikada spavati na kaučima i sofama s drugom djecom ili odraslima; treba izbjegavati i spavanje s roditeljima u bračnom krevetu


Preventivni nadzor – Babysense respiratorni monitor

U razvijenom svijetu, a u novije vrijeme i kod nas, roditelji sve više koriste koncept preventivnog nadzora pomoću pasivnog monitora, odnosno visokoosjetljivih pasivnih senzora. Metoda je vrlo zahvalna i preporučljiva za svakog roditelja, kako kod dojenčadi koja su iz nekog zdravstvenog razloga potencijalno ugrožena, tako i kod potpuno zdravih beba. Međunarodna tvrtka Hisense je još godine 1992. predstavila Babysense respiratorni monitor. Do pojave Babysense monitora sve dotadašnje metode kućnog monitoringa pokazale su se nepraktičnima zbog cijene koštanja i same neprikladnosti uređaja.
Babysense je dizajniran za širu populaciju, jednostavan je za korištenje i pogodne je cijene. Babysense je preporučljiv za svu dojenčad jer osim SIDS-a, koji se ne može prevenirati, alarmira i prilikom svakog zastoja disanja uzrokovanog bilo kojim drugim faktorom (gušenje, visoka temperatura, alergija i sl.). Iz svega navedenog je razvidno da je Babysense respiratorni monitor vrsta „baby alarma“ koji se preporuča svakom roditelju za svako novorođeno dijete kako bi im omogućili dodatnu razinu zaštite. Drugim rječima sa Babysense-om spavajte mirno dok i vaša beba spava. Više o Babysense monitoru možete vidjeti na stranicama zastupnika: www.nemus.hr.

Što kažu istraživanja?

Istraživanja se koncentriraju na moguće respiratorne i srčane anomalije, koje bi mogle utjecati na kontrolu disanja za vrijeme spavanja. Prema jednom istraživanju 10 do 15% slučajeva može se pripisati jednoj srčanoj anomaliji, tzv. ”sindromu dugog Q-T” (Long Q-T sindrom). Pretpostavka je da je riječ o genetskoj mutaciji koja ima utjecaja na repolarizaciju srca, tj. na trenutak kada se srce ”puni” nakon svakog otkucaja. Kod neke djece taj je interval dulji od normalnog, pa je veći rizik aritmije, a to bi moglo izazvati iznenadnu smrt u prvoj godini života. American Heart Association preporuča uvođenje elektrokardiograma kao screeninga za svu novorođenu djecu. Sindrom dugog QT javlja se kod jednog djeteta na 2500 i može se liječiti. Tako bi se isključili barem oni slučajevi SIDS-a kojima je to uzrok, a i smrtni slučajevi istog podrijetla tijekom kasnijeg razvoja. Budući da se radi o nasljednom poremećaju, mogli bi se podvrći pregledu i rođaci djeteta (roditelji, braća, sestre, bratići, nećaci) da bi se vidjelo jesu li prenosnici. A ako jesu, da se odredi potrebna terapija.

Drugi smjer istraživanja ispituje mehanizme kontrole disanja za vrijeme sna. Dok spava, čovjek je na nekoj vrsti automatskog pilota. Ako je stanje budnosti samo po sebi stimulans za disanje, stanje spavanja uvodi faktor rizika. Sposobnost buđenja povezana je sa slučajevima iznenadne smrti. Djeca koja se iz bilo kojeg razloga ne uspijevaju dovoljno brzo probuditi, u opasnosti su od pomanjkanja kisika. Na tragu tog istraživanja objašnjavaju se rizici i mjere za njihovo smanjivanje.

Još uvijek se ne zna dovoljno...

Mnogo od onog što se zna o SIDS-u potječe od statističkih istraživanja na velikim uzorcima faktora rizika i traženja uzročno-posljedičnih veza, koje vode do patoloških ishoda. Tako se javlja i teorija uporabe dude varalice, pretpostavka kaže da bi se moglo raditi o nekoj vrsti oduška odnosno da duda drži otvorenim prolaz zraka koji bi jezik mogao opstruirati ili da duda olkšava samo buđenje u slučaju teškoće pri disanju. S druge strane neke jake međunarodne organizacije kao što su IBFAN (International Baby Food ActionNetwork) i La Leche League se protive takvoj teoriji i smatraju da bi bilo bolje preporučati dojenje kao mjeru smanjena rizika od SIDS, kao što je učinjeno u Kanadi. Dojena djeca su budnija i ne padaju tako lako u dubok san, majčino mlijeko ima tolike prednosti za dijete (imunologija, metabolizam, rast).

Bez obzira što sam SIDS još uvijek nije sasvim rasvjetljen i što se ne može sa 100% sigurnošću prevenirati, preventivne mjere i pravovremena reakcija mogu spasiti život. Naglašavamo da, uz mogućnost preventivnog nadzora djeteta u prvoj godini života sa spomenutim Babysense monitorom, se snažno preporuča da dijete spava u istoj prostoriji s roditeljima cijelu prvu godinu života jer je to između ostalog samo po sebi svojevrstan faktor zaštite.