Melanom je najteži oblik raka kože, šesti po učestalosti od svih oblika karcinoma te najčešća smrtonosna bolest među mladom populacijom. Porast njegove pojavnosti te ozbiljnost same dijagnoze potaknuli su pojačanu pažnju i istraživanja biomedicinskih istraživača u proučavanju samih uzroka nastanka te smrtonosne bolesti.
Broj novooboljelih od melanoma raste dramatično i unatoč metodama ranog otkrivanja sama smrtnost nije u padu. Procjenjuje se da će do 2010. godine jedan od 50 ljudi na zemlji u nekoj fazi svoga života oboljeti. Taj predviđeni rizik je puno veći od podataka iz 1985. i 1965. godine kada je ta brojka iznosila 1/600 i 1/150, dapače povećala se 3-12 puta. Melanom je rijetka bolest djece i 90 % oboljelih je starije od 10 godina života, no svjetske epidemiološke službe upozoravaju da broj novooboljelih ljudi mlađih od 20 godina raste za 2,9% godišnje.
Podatci ovdje izneseni su zastrašujući, no ne sa svrhom širenja panike, već zato što su oni osnova pojačanog istraživanja samih faktora rizika te što je vrlo važno pokušaja prevencije bolesti. Koliko je medicinska znanosti iznijela poznate „uzroke“ melanoma pogledajte u nastavku teksta.
Melanom nastaje kombinacijom čimbenika okoliša te genetskih čimbenika. Najveća mu je pojavnost među bijelom populacijom, a među azijatima, afroamerikancima, američkim indijancima te hispanoamerikancima daleko manja. Zemlja koja prednjači brojem novootkrivenih slučajeva te time i proučavanjima same bolesti je Australija. To nas dovodi do najvažnijeg čimbenika rizika, a to je insolacija tj. izlaganje sunčevoj svjetlosti točnije UV zračenju. Direktna 100% veza između sunčevih zraka i razvoja melanoma doduše nije utvrđena, no činjenice da ljudi svjetlije puti te oni koji su bili izloženi prekomjernom sunčanju (ne smijemo ovdje zaboraviti i solarije) češće stradavaju te razvoj samog raka na mjestima tipičnima gdje se pojavljuju opekline nakon sunčanja govore o čvrstoj povezanosti. Nadalje epidemiološka istraživanja govore o još jednoj jako bitnoj stvari: da je rizik od nastanka melanoma najveći kod ljudi koji su se u mlađoj životnoj dobi povremeno izlagali jakoj sunčevoj svjetlosti/solariju, dok ljudi koji radi profesije većinu vremena provode na suncu imaju manji rizik. Neka novija australska istraživanja, koja su doduše još u tijeku i rezultati nisu gotovi, govore i o utjecajima različitih kemikalija koje sadrže zaštitne kreme za sunčanje koje nisu na prirodnoj bazi.
Liječenje samog melanoma je skupo, mukotrpno za samog oboljelog i nažalost često i neučinkovito. Stoga se ne može dovoljno istaknuti važnost samozaštite odgovornim ponašanjem pojedinca što bi obuhvaćalo činjenice: umjereno i postepeno izlaganje suncu i to u periodima kada ono nije prejako (nikako između 11-16 h) te svakako korištenje zaštitnih krema sa UV filtrima. Ovo posljednje postaje sve interesantnije kada se uzima u obzir činjenica da se u same kreme za sunčanje dovode u poveznicu sa razvojem bolesti, stoga valja biti i tu oprezan i koristiti preparate koji su čim više prirodni, koji ne začepljuju prirodne kožne pore (laički rečeno da koža može disati) te one koje i ako se upijaju u naše tijelo putem kože ne sadrže komponente koje bi i same mogle oštećivati kožu ili sprječavati odvijanje normalnih procesa razmjene hranjivih tvari i vode u našoj koži.
Također je dobro zapamtiti da su zaštitni elementi od te opake bolesti i vitamini, prvenstveno iz skupine E i D te antioksidanti, ali treba imati na umu i da su korištenje oralnih kontraceptiva i loše životne navike poput konzumacije alkohola i pušenje povezene sa većim rizikom od nastanka melanoma.
dr. Andrija Petrović, dr. med. spec. internist