Termin makrobiotika prvi je upotrijebio otac zapadne medicine, Hipokrat objašnjavajući prirodni pristup zdravlju te naglašavajući važnost utjecaja okoliša i pravilne prehrane. Makrobiotika je vještina i umijeće zdravlja i dugovječnosti. Kao prirodan i cjelovit sustav koji podrazumijeva međusobnu vezu prehrane, životnog stila i okoliša, makrobiotika predstavlja sveobuhvatan i učinkovit pristup prema postizanju i održavanju fizičkog, mentalnog i duhovnog zdravlja.

Makrobiotika nije samo tip prehrane, već cjelovit i prirodan životni stil, koji se ne odnosi samo na prehranu, već na sve aspekte našeg življenja. Makrobiotika preporučuje korištenje tradicionalnih namirnica za ishranu, a to su: cjelovite i organski uzgojene žitarice, mahunarke, povrće, alge, sjemenke i voće. Svakodnevni obrok bi se trebao sastojati od 50% cjelovitih žitarica (smeđa riža, kukuruz, zob, pšenica, ječam). Pri tome su rjeđe zastupljeni kruh, tjestenina tj. proizvodi od brašna. Otprilike 30% predstavlja povrće (zeleno lisnato i dr.). Oko 10% čine mahunarke (grah, grašak i sl.) te sojini proizvodi, kao tofu, tempeh i natto. Poželjno je obrok započinjati juhom (miso ili shoyu), a od deserta konzumirati one bez šećera. Iznimno, koristi se riba i morski plodovi jednom tjedno. Upotrebljavaju se biljna ulja, hladno prešana: maslinovo, sezamovo i sojino. Male količine morskih lagi, koje su jako bogate mineralima i makroelementima, zaokružuju hranjivu vrijednost makrobiotičkog tanjura. Jako je važno prožvakati svaki zalogaj, te piti dovoljnu količinu tekućine, ali ne gazirana pića, već vodu, čaj i voćne sokove. Izbjegavaju se meso, sol i šećer. Umjesto šećera se predlaže upotreba tradicionlanih zaslađivača kao što su ječmeni i rižin slad i drugi zaslađivači od žitarica.

Često se pitamo da li ima smisla previše brinuti oko toga što jedemo? Ali želimo li biti dobro zdravlja i u dobroj psihičkoj i fizičkoj kondiciji, najlakše ćemo to postići pravilnom ishranom, jer je svaka naša stanica izgrađena od tvari koje smo unijeli u organizam putem hrane. Većina bolesti modernog doba i nastaje zbog nepoštivanja prirodniih potreba ljudskog organizma i konzumiranja nekvalitetne i neadekvatne hrane. Ali na sreću, organizam je sposoban ispraviti našu grešku ako mu pružimo adekvatnu prvu pomoć – kvalitetnu uravnoteženu ishranu.
Mnogi misle da je makrobiotička prehrana skuplja od standardne pa je za to odbijaju, ali da li je to doista tako? Generalno gledano, makrobiotička prehrana je nešto skuplja od standardnog načina prehrane ali samo u početku, jer jednom kad napunite vaše police novim vrstama ulja, octa, algi i sl. Dugo vremena nećete imati potrebu kupovati ništa osim integralnihi žitarica, povrća, mahunarki, ponekad voća i ribe. A ove namirnica nisu skupe, tako da osim konzumiranja zdravih namirnica imate i financijsku korist.
Ovaj način prehrane možda djeluje strogo, ali on samo prebacije težište prehrane na žitarice, povrće i mahunarke. Ukoliko ste prije oko mesa gradili kompletan svoj obrok, to sada činite sa žitaricama. Osim toga, s vremena na vrijeme, ako baš želite možete konzumirati i nešto od hrane koja je prije dominirala u vašoj prehrani, jer kako se kaže „ Nismo bolesni od onoga što povremeno jedemo, već od onoga što stalno jedemo.“

Drugi aspekti makrobiotike se odnose na brigu o tijelu, fizičku aktivnost i općenito pogled na svijet. U svrhu postizanja fizičke, duhovne i mentalne ravnoteže to su korisne vještine poput masaže stopala, orijentalne dijagnoze, tehnika disanja, feng shuija, upravljanja stresom...
Makrobiotički pristup podrazumijeva življenje u skladu s prirodom jer je čovjek njen sastavni dio, te stoga prati njene cikluse i stalne promjene i ne čini ništa što bi narušilo njezinu ravnotežu.
Na kraju, kao zaključak se nameće činjenica da bez obzira za koji se tip prehrane opredijelili, ako je ona pažiljivo isplanirana i ako zadovoljava sve potebe organizma, tada je to zdrava prehrana. Ključ dobrog zdravlja je u umjerenosti i izbjegavanju svakog pretjerivanja i krajnosti.